Oduvjek su seoska domaćinstva koja su u Crnoj Gori prilično siromašno živjela, prikupljala i koristila iz prirode sve što su mogla. Ovdje se bere i jede kopriva, livadsko zelje, srijemoša (divlji bijeli luk), a livade su pune aromatičnog i ljekovitog bilja. Na selima su bolesni rijetko išli kod ljekara ma kakve da su ih boljke mučile, tu svaka boljka ima svoju travku koja je liječi. Iako su ta vremena prošla, bake na selima i danas znaju koju biljku treba koristiti za koju boljku, a praktično sva domaćinstva beru najpopularnije bilje od koga prave osvježavajuće napitke ili sokove. Kod nas ima i mnogo pečurke, i ona je značaj izvor prihoda ruralnim porodicama. Kao uostalom i divlja borovnica, malina, kupina, jagoda i razno drugo šumsko voće. Ako vas tako nešto zanima, onda pogledajte kategoriju domaćinstava koja se upravo ovim bave.
