Crna Gora sa svojim selima, planinama, rijekama, jezerima i nacionalnim parkovima predstavlja pravi dragulj. Ako tome dodamo i blizinu mora, više je nego jasno da ponudom možemo da pariramo mnogim zemljama. Ali, da li smo tu prednost iskoristili na najbolji način? Pandemija koronavirusa natjerala nas je da se ponovo, a neki možda i prvi put u životu, okrenemo prirodi. Kao da smo tek onda kad nam je zabranjeno da putujemo u druge zemlje, konačno postali svjesni koja sve blaga nudi ova naša.
Da su potencijali za razvoj seoskog turizma u Crnoj Gori ogromni, u Regionalnoj razvojnoj agenciji za Bjelasicu, Komove i Prokletije shvatili su odavno.
– Potencijal je ogroman i ja čvrsto vjerujem da je ovo budućnost turizma. I prije pandemije su trendovi bili veoma povoljni za seoski turizam na globalnom nivou, a pandemija je to još i dodatno učvrstila. Današnji turisti se sve više okreću prirodi, zdravoj hrani, potrazi za korijenima, susretima sa drugim kulturama. Mi na sjeveru imamo nacionalne parkove, planine koje su raj za outdoor entuzijaste, a seoska domaćinstva su u neposrednoj blizini. Ova dva sektora – avanturistički i seoski turizam – su komplementarna, i dodaju vrijednost jedan drugom – kaže u razgovoru za eKapiju Jelena Krivčević, izvršna direktorka Regionalne razvojne agencije za Bjelasicu, Komove i Prokletije.
Ističe da su katuni, kao značajno kulturno nasleđe naše zemlje potpuno na marginama, a u stvari bi trebalo da budu u centru naše turističke ponude, jer su nevjerovatno autentični a još uvijek su živi.
– Sela su, iako dosta napuštena, još uvijek autentična. Ono što su prepreke za razvoj su izgradnja hidrocentrala na praktično svim našim rijekama, neuređeno odlaganje otpada jer nam sela često nisu uključena u usluge komunalnih preduzeća, nestabilno napajanje električnom energijom, skoro pa potpuna nepokrivenost internetom većine ruralnih područja i slično. Imamo i inertnost domaćinstava u selima, mada iz godine u godinu imamo sve veće interesovanje za seoski turizam, koji je inače idealan sektor za ostvarivanje prihoda za žene i za mlade i mi imamo mnogo dobrih primjera u tom smislu – dodaje naša sagovornica.
Kaže i da postoje određene administrativne barijere i nepotrebno komplikovanje procedura za seoska domaćinstva.
– Tu imamo jedno nerazumijevanje za tipično seosko domaćinstvo i očekivanje da se bavi papirologijom i čita zakone, umjesto da im se daju jasne, praktične instrukcije i pojednostvaljene procedure ne bi li se ljudi na selu stimulisali da se uključe u ovu aktivnost – kaže Krivčević.
Katalog seoskih domaćinstava
Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije je u saradnji sa Udruženim seoskim domaćinstvima objavilo i katalog seoskih domaćinstava. Naša sagovornica objašnjava da je Udruženje nastalo prije dvije godine, iz potrebe da domaćinstva sarađuju na temama od zajedničkog interesa, a jedna od njih je i promocija.
– Mi smo pomogli u tom procesu, s obzirom na to da je naša organizacija praktično prva u Crnoj Gori koja je počela priču o seoskom turizmu. Nismo mi bili previše pametni i sami to smisli, nego smo za mentore imali Austrijance, koji su čim su upoznali naša sela rekli da imamo nevjerovatan potencijal za seoski turizam i ubijedili nas da su u pravu. Tada smo i mi počeli da pronalazimo prva domaćinstva koja su bila voljna da se oprobaju u ovom sektoru – kaže Jelena Krivčević.
Sada su, dodaje, mentori udruženju koje broji preko 100 domaćinstava.
– Zbog toga smo jako srećni. Katalog smo pravili zato što smo htjeli da adekvatno predstavimo svijetu ovo udruženje i sve njegove članove, da prenesemo ruralni, autentični karakter gazdinstava koja pružaju usluge u turizmu, i objasnimo da su ovo mali porodični biznisi koji su prevashodno okrenuti poljoprivredi, a turizam je dopuna njihovim prihodima. Sam projekat izrade kataloga podržao je Regional Cooperation Council sredstvima EU – navodi.
Kako smo već pomenuli, pandemija koronavirusa vratila nas je prirodi, pa se sve više ljudi odlučuje da odmor provede baš u seoskim domaćinstvima. Međutim, svjesni smo i da na selo stižu neki novi trendovi, ali i da su gosti sve zahtjevniji. A, da li naša sela mogu da odgovore tom izazovu? Sagovornica eKapije smatra da će i u post-pandemijskom periodu sve više ljudi tražiti odmor u seoskim domaćinstvima.
– Tako govore sve analize koje smo čitali, i koje sa nama dijele partneri iz EuroGites mreže koja okuplja udruženja za seoski turizam iz cijele Evrope i sa kojom blisko sarađujemo. Potrebno je da imamo veću online prisutnost, digitalizacija je ključ turizma budućnosti. Međutim, naša domaćinstva nemaju adekvatna znanja u toj oblasti, i svjesni su toga, jer smo upravo sproveli jednu anketu sa svim članovima udruženja i došli to tih zaključaka. Veliki dio problema je riješen time što su oni svjesni da imaju problem. Sada je potrebno da radimo na uklanjanju problema i nađemo prave načine. Izuzetno je važno da imamo bolju pokrivenost internetom u ruralnim područjima, ali je to nešto što je van naše kontrole. Potrebna je i bliža saradnja među članovima našeg udruženja, kao i učenje od iskusnijih van Crne Gore da bi se neki vidici otvorili i napravio prostor za inovacije – kaže Krivčević.
Osim predivne prirode i autentičnih sela, Crna Gora svakako može da se pohvali i bogatom kuhinjom. Ipak, toga kao da su više svjesni turisti, nego mi sami.
– Gastro turizam nije pretjerano razvijen kod nas, i mislim da je to prevashodno iz razloga što u Crnoj Gori smatramo da u gastronomiji nemamo nešto specijalno što možemo da ponudimo. Mi smo, međutim, potpuno drugačijeg mišljenja. Imali smo prilike da razgovaramo sa turistima koji su dolazili u naše krajeve i komentarisali našu hranu. U suštini je naša hrana, zajedno sa našom prirodom, naša ključna prednost, i njihova glavna impresija. Upravo su nam turisti i dali ideju da se pozabavimo ovom temom, jer su stalno komentarisali najprostija naša jela, domaći hljeb, paprike iz turšije, kao nešto što ima božanski ukus. Poenta je sasvim smo sigurni u kvalitetnim proizvodima od kojih se prave naša jela, u dobrom siru, praktično organskom povrću koje naša domaćinstva uzgajaju u svojim baštama, u proizvodima koji imaju pravi, a ne plastični ukus kakav je ukus proizvoda iz masovne proizvodnje – kaže Jelena.
I upravo je to, smatra, šansa za naše male proizvođače.
– Oni cijenom nisu konkurentni sa uvezenim proizvodima iz poljoprivredno gigantskih zemalja. Ali su konkurenti kvalitetom i ta prednost se naprosto mora iskoristiti u turističkoj zemlji kakva je Crna Gora. Dobar proizvod i autentična, tradicionalna hrana mogu samo dodati vrijednost našoj turističkoj ponudi i mi svi kao društvo na tome moramo raditi, a ne samo o tome pričati. Imala sam priliku da slušam čovjeka koji ima farmu školjki na moru, u neposrednoj blizini jednog velikog restorana, i taj proizvođač mi je rekao da ne zna kako da objasni tom restoranu da je bolje da kupuje školjke od njega, a ne da nabavlja uvezene, zamrznute i nudi ih kao domaće. To su neke naše nelogičnosti koje ne umijem da objasnim niti ih razumijem, ali se to mora promijeniti – ističe naša sagovornica.
Omiljeni recepti u okviru Gorske trpeze
Korak naprijed napravila je upravo Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije kada je prošle godine objavila publikaciju Gorska trpeza. Koliko nam je ova vrsta promocije bila potrebna pokazuje to da je publikacija osvojila dva priznanja na konkursu francuske fondacije The Gourmand Awards – prvo mjesto u kategoriji “Gastro turizam”, i drugo u kategoriji “Najbolji među najboljima na cijelom svijetu”. Tokom naredna četiri mjeseca Gorska trpeza će biti izložena u muzeju Alfreda Nobela u Švedskoj, kao dio postavke koja se bavi temom svjetskog kulinarskog nasleđa.
Naša sagovornica kaže da je Gorska trpeza kao publikacija dio šireg projekta koji je pokrenut prije nekoliko godina, koji je odobren i počeo je da se sprovodi kroz prekogranični program Crna Gora-Albanija. Finansiran je od strane EU, a partner na tom projektu je Nacionalna turistička organizacija Crne Gore.
– Nedugo nakon početka tog projekta smo ostvarili komunikaciju sa FAO/EBRD projektom, i oni su bili voljni da podrže proširenje projekta na ostatak sjevera, kao i da prodube određene aktivnost na cijelom sjeveru. Bilo nam je jako drago zbog toga, jer nam je vizija bila da tradicionalna jela i tipične proizvode sjevera predstavimo pod jedinstvenim brendom – Gorska trpeza. Zato su aktivnosti i išle u tri pravca. Jedan je bio prikupljanje tradicionalnih recepata koji su ili zaboravljeni ili se pripremaju samo u domaćinstvima, pa turisti nikako ne mogu da za njih znaju. Kruna te aktivnosti je bilo publikovanje Gorske trpeze, zbirke tradicionalnih recepata i priča o njima i našim običajima vezanim za gastronomiju, kao svojevrsni uvod u kulturu našeg naroda i način da se jedna značajna kulturna baština sačuva – kaže nam Krivčević.
Druga aktivnost, navodi, bilo je testiranje i pakovanje tipičnih planinskih proizvoda koje pripremaju mala gazdinstva, na tradicionalna način.
– Namjera nam je bila da se ti proizvodi prodaju hotelima i restoranima na moru, i već smo bili ostvarili komunikaciju sa njima i dobili prve porudžbine kada je nastupila pandemija i pokvarila nam planove. Treća aktivnost odnosila se na kreiranje gastro rute gdje se i jela i proizvodi mogu isprobati direktno na poljoprivrednim gazdinstvima, gdje je put od bašte do stola najkraći i doživljaj najautentičniji – ističe naša sagovornica.
Recepti koji su se našli u publikaciji prikupljani su i sortirani nekoliko mjeseci. Između više od 100 recepata, odabrano je njjih oko 70.
– Bilo nam je važno da recepti budu autentični, da ih je moguće pripremiti i danas u kućama ili restoranima, da su namirnice lako dostupne. Selekciju je pravio naš tim zajedno sa profesionalnom kuvaricom koju smo angažovali da nam pomogne, Jelicom Pešić iz Berana. Ona je školovani kuvar, a u Beranama i šire poznata upravo po tradicionalnim jelima koja nudi i u svom restoranu. Svojevremeno je bila zadužena za pripremu jela za visoke delegacije koje su posjećivale Berane, a kuvala je i za Josipa Broza Tita, kao dio tima koji ga je pratio na njegovim putovanjima.
Ističe i da mali proizvođači koji prerađuju svoje proizvode na tradicionalan način mogu da se jave ako ih interesuje da se uključe u Gorsku trpezu.
– Nove članove će uključivati originalna grupa proizvođača, vodeći računa o kvalitetu i autentičnosti proizvoda. Vlasništvo nad brendom pripada Udruženim seoskim domaćinstvima Crne Gore, a svi članovi Gorske trpeze su i članovi tog udruženja, sa kojim mi blisko sarađujemo – dodaje Krivčević.
Projekti za razvoj sela
Regionalna razvojna agencija je od osnivanja 2009. godine pokrenula i realizovala brojne projekta, i ne zasutavljaju se.
– U našoj organizaciji svi smo odavde, živimo ovaj život zajedno sa našim korisnicima, dobro poznajemo prilike, mentalitet i potrebe, i trudimo se da pripremamo projekte u skladu sa tim. Ono što vidimo kao naš značajan resurs pokušavamo da na održiv način stavimo u upotrebu, na korist naših ciljnih grupa. Katune smatramo draguljem Crne Gore, nevjerovatnim kulturnim blagom, i pravom atrakcijom i želimo da uradimo sve što možemo da ih stavimo u centar turističke ponude. U tome imamo veliku pomoć porodica koje smo već u to ubijedili prije nekoliko godina, i koje sada uspješno pružaju usluge na katunu. Isto tako, iskusna seoska domaćinstva pomažu novajlijama u seoskom turizmu. Sada nam je posao lakši kada oko sebe imamo uspješne primjere – priča sagovornica eKapija.
Sada im je, sa uspjesima koje imaju iza sebe, lakše i da zakucaju na razna vrata kako bi se rješavali problemi u ovom sektoru.
– U tom smislu najviše smo sarađivali sa ministarstvima održivog razvoja i turizma, poljoprivrede i ruralnog razvoja i Nacionalnom turističkom organizacijom. Donatori nas već prepoznaju kao kvalitetnu organizaciju pa i do projekata dolazimo lakše, a to je inače trnovit put ako vam finasisranje u potpunosti zavisi od projekata. Mi duboko vjerujemo u ovo što radimo, dobili smo povjerenje od naših krajnjih korisnika, i mnogo je lakše sada nego što je bilo na našim počecima, kada smo se borili za svoje mjesto i svoja uvjerenja. Još uvijek se živo sjećam trenutka kada nam je jedan ministar prije 7-8 godina rekao da su domaćinstva koja smo odabrali za seoski turizam “smiješan” izbor, a neka od tih domaćinstava su danas dobitnici nacionalne nagrade za seoski turizam. Nekad vas motiviše inat, nekad duboko ubjeđenje, a mi srećom imamo i jednog i drugog – navodi Jelena.
Prema njenim riječima, Agencija trenutno sprovodi pet projekata
– Dva su na temu katuna (teritorija Bjelasice i Peštera), jedan na temu seoskog turizma u durmitorskoj regiji, jedan na temu selektivnog odlaganja otpada u Gusinju, i jedan na temu Gorske trpeze, u saradnji sa FAO/EBRD programom i platformom seljak.me. Biće tu lijepih zanimljivosti, biće i Morske trpeze, novih proizvoda i prodajnih kanala, ali o tome nećemo unaprijed, nego kada budemo imali rezultate iza sebe – zaključuje Jelena Krivčević u razgovoru za eKapiju.
Dragana Obradović
EKAPIJA
